At worst I feel bad for a while, but then I just smile… I go ahead and smile.

Sinoc (nocas, jutros) sam lezala u krevetu, buljila u plafon i razmisljala da li da upalim komp i napisem post. Sve me je vuklo ka tome, ali samo ono *nesto* me vuklo da ostanem u krevetu. (ne, nije ljenost. Bar ja ne bih rekla.) Jebala sam u sebi sve po spisku onoj nes kafi koju…

Nastavi čitanje →

Now… the writing's on the wall.. it won't go away.

Sta sad da napisem, pitam se dok gledam u prazne konzerve nes kafe i misli mi skrecu na to kako mi je brat ocito postao zavisnik. Zatim razmisljam o tome kako JOS nemam ova slova sa kvachicama, iz neobjasnjivih razloga. Bezveeeeze. Sad razmisljam o tome kako sam vec samu sebe smorila sa ovim digresijama. Elem, rekoh,…

Nastavi čitanje →

My new favorite thing to do is wastin’ my time on (a bum like) you.

Nezaboravan vikend. Samo cu to reci, jer, pravo da vam kazem ne znam sta bih vise rekla. Mogla bih mnogo, ali iz raznoraznih razloga necu. Dovoljno je reci samo da je ovo ono sto mi je trebalo. Vidjecu kako i dokle, ali time se ni ne opterecujem. Ovaj "stepen" je prosto idealan. . . ….

Nastavi čitanje →

“Ne bih da laskam sebi, ali intimno, mislim da sam genije.”

Od juce sam konacno slobodna zena. Slobodna, u smislu da sam se ratosiljala dosadnih i ajme-meni-sto-kaze-Severina-teskih obaveza. U onom drugom smislu, slobodna sam odavno (ne, ovo nije oglas. Samo konstatacija.). Sto je najbitnije, sve te obaveze zavrsila sam uspjesno, sto me posebno raduje. I ja tako sinoc, sva srecna, reko’ mogao bi se taj uspjesni…

Nastavi čitanje →

I'm nothing but a tin man, don't feel any pain. I'm rusted from the rain.

Nemam Language bar. Ispario. Dobro, serem, nesto sam cackala. Kontala sam, kad to popravim, mogla bih da napisem neki post. Bezveze je bez kvacica. Osjecam se k'o osnovnoskolarac (postoji li ova imenica?). Medjutim, prc, ne popravlja se to. Ne znam sto. Cak mi je i sistem pao, a to se opet nije popravilo. Ali, ne…

Nastavi čitanje →

-“Gde moja mama? Gde moja mama?” -“Je*em ti mamu!”

Ispala sam iz fazona, totalno. Evo kontam kako da počnem. Kako da počnem nešto što nema ni početak ni kraj, o poenti da ne govorim, samo zato što se meni, eto, nešto kucka. Bolje da kuckam onaj jadni seminarski. Ali ajde. Zapravo, prvo sam htjela, još prije par dana, da se pohvalim kako imam sreće….

Nastavi čitanje →